Ona treba da stimuliše reciklažu i da: zaštiti, sačuva i poboljša kvalitet prirodne sredine. Da bi se ovo postiglo, ova Direktiva nalaže da proizvođači sa njom moraju da se usaglase u odredjenim rokovima.
Da bi se sprečilo stvaranje otpada koje ugrožava prirodnu sredinu, proizvođači vozila su zajedno sa proizvođačima materijala i opreme dogovorili da klasifikuju materijale od kojih se vozila prave.
Zakon nalaže da do 2015. godine 95% prosečne mase robe i putnika (maksimalno 9 sedišta) vozila čija je maksimalna masa 3.5 tone, mora biti reciklažna.
Dosta pre isteka ovog roka, Iveco se može pohvaliti da svojim kupcima može ponuditi vozila čiji je procenat recikliranja veoma blizu ove granice.
Štaviše, zakon o zbrinjavanju vozila na kraju radnog veka – koji je postao zakon u Italiji , Dekretom broj 20 usvojen 24. juna 2003. godine i koji uključuje Direktivu 2000/53/CE – nalaže da svi proizvođači i uvoznici novih vozila moraju da preuzimaju iskorišćena vozila koja su sami prodali i da se pobrinu da takva vozila budu obrađena na način koji je prihvatljiv za očuvanje prirodne sredine.
Za ispunjavanje tog uslova, potrebno je da vozila sadrže neke osnovne elemente kao što su: motor, menjač, karoserija, elektronska kontrolna jedinica i katalizator i vozilo ne sme sadržati nešto što bi moglo stvarati otpad.
Da bi klijentima koji žele da se oslobode svojih iskorišćenih vozila obezbedili potpunu uslugu, u skladu sa aktuelnim zakonom, Iveco je razvio sistem koji omogućava kupcima da svoja iskorišćena vozila besplatno dostave preko mreže sertifikovanih placeva za uništavanje[1].
Klijnet se za informacije o najbližem centru za uništavanje može obratiti nekom od ovlašćenih dilera.
Iveco pažljivo bira centre za uništavanje kako bi bio siguran da će preuzimanje, obrada i recikliranje iskorišćenih vozila biti po visoko kvalitetnim standardima.
[1] tu nisu obuhvaćeni troškovi odjavljivanja vozila i prevoza do centra.